| David J. Wineland
|

|
|
|
| Rođenje
|
24. veljače 1944. Milwaukee, Wisconsin, SAD
|
| Državljanstvo
|
Američko
|
| Etnicitet
|
Amerikanac
|
| Polje
|
Fizika
|
| Institucija
|
National Institute of Standards and Technology (NIST) Sveučilište Colorado, Boulder
|
| Alma mater
|
Sveučilište Kalifornije, Berkeley Sveučilište Harvard Sveučilište Washington
|
| Istaknute nagrade
|
Nobelova nagrada za fiziku (2012) Nacionalna medalja za nauku (2007) Schawlowa nagrada (2001)
|
David Jeffrey Wineland[1] (rođen 24. veljače 1944)[2] američki je fizičar i dobitnik Nobelove nagrade za fiziku sa Nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju (NIST). Njegov rad je uglavnom iz oblasti optike, posebno u izučavanju hlađenja iona laserom i njihovo korišćenje za operacije iz kvantnog računarstva. Nobelovu nagradu za fiziku 2012. podijelio je sa Sergeom Harocheom, za izuzetne eksperimentalne metode koje su omogućile mjerenje i manipulaciju individualnih kvantnih sistema.[3][4]
Karijera[uredi - уреди | uredi izvor]
Wineland je maturirao 1961. u srednjoj školi Encina u Sacramentu, Kalifornija.[1] Na Sveučilištu Kalifornije u Berkeleyju je diplomirao 1965. a doktorsku disertaciju je obranio 1970. pod mentorstvom prof. Norman Foster Ramsey, Jr.[5] na Harvardu. Njegova je doktorska disertacija bila na temu "atomski deuterijski maser". Postdoktorsko je istraživanje obavio u Hans Dehmeltovoj skupini na Sveučilištu u Washingtonu gdje je istraživao elektrone u ionskoj klopci. Počeo je raditi za Nacionalni biro za standarde 1975. (danas NIST), gdje je osnovao skupinu za proučavanje iona a takođe predaje i na Fakultetu za fiziku Sveučilišta Colorada u Boulderu. Wineland je prvi uspio laserski ohladiti ione 1978. Njegove su NIST skupine koristile uhvaćene ione u mnogim eksperimentima u oblasti fundamentalne fizike i kontrole kvantnog stanja. Oni su takođe demonstrirali optičke tehnike za postizanje osnovnih, superpozicijskih i "upletenih" stanja. Njegov je rad pomogao u razvoju moderne spektroskopije, atomskih satova i kvantnih informacija. Godine 1995. napravio je prvi kvantni logički portal od jednog atoma te je prvi kojemu je uspjelo kvantno teleportiranje informacija kod masivnih čestica 2004. godine.[6] Wineland je implementirao 2005. najtačniji atomski sat koristeći kvantnu logiku na samo jednom ionu aluminija.[7]
Wineland je član Američkog fizikalnog društva, Američkog optičkog društva, a izabran je i u Nacionalnu akademiju znanosti SAD 1992. godine. Podijelio je Nobelovu nagradu za fiziku 2012. s francuskim fizičarom Sergeom Harocheom za izuzetne eksperimentalne metode koje su omogućile mjerenje i manipulaciju individualnih kvantnih sistema.[3]
Obitelj[uredi - уреди | uredi izvor]
Wineland je oženjen sa Sednom Quimby-Wineland i imaju dva sina.[8]
Sedna Helen Quimby je kći Georgea I. Quimbyja (1913 - 2003), arheologa i antropologa, koji je bio profesor antropologije na Sveučilištu u Washingtonu i direktor Memorijalnog državnog muzeja "Thomas Burke" u Washingtonu, a njegova je supruga bila Helen Ziehm Quimby.[9][10]
Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]
- ↑ 1,0 1,1 Class of 1961 Graduation List. encinahighschool.com
- ↑ "David Wineland". Array of Contemporary American Physicists. http://www.aip.org/history/acap/biographies/bio.jsp?winelandd. pristupljeno 13.1.2013.
- ↑ 3,0 3,1 "Press release - Particle control in a quantum world". Royal Swedish Academy of Sciences. http://www.nobelprize.org/nobel_prizes/physics/laureates/2012/press.html. pristupljeno 28.5.2015.
- ↑ PMID 23584018
- ↑ DOI:10.1103/PhysRevA.5.821
This citation will be automatically completed in the next few minutes. You can jump the queue or expand by hand
- ↑ "Nobel Lecture: Superposition, entanglement, and raising Schro¨dinger’s cat*" (PDF). Rev Mod Phys. 12 July 2013. doi:10.1103/RevModPhys.85.1103.
- ↑ "Spectroscopy Using Quantum Logic" (PDF). Science 309. 29 July 2005.
- ↑ "David J. Wineland PhD". Bonfils-Stanton Foundation. http://bonfils-stantonfoundation.org/annual-awards-program/honorees/wineland/. pristupljeno 13.1.2013.
- ↑ Quimby obituary, sf-fandom.com, 26.2.2003, pristupljeno 28. svibnja 2015
- ↑ George Quimby, 89, gave Burke museum NW flavor, Seattle Times, 2.3.2003, pristupljeno 28. svibnja 2015
Dobitnici Nobelove nagrade za fiziku  |
|---|
| | 1901. – 1925. |
1901. Wilhelm Conrad Röntgen •
1902. Hendrik Antoon Lorentz / Pieter Zeeman •
1903. Antoine Henri Becquerel / Pierre Curie / Marie Curie •
1904. Lord Rayleigh •
1905. Philipp Lenard •
1906. Joseph John Thomson •
1907. Albert A. Michelson •
1908. Gabriel Lippmann •
1909. Guglielmo Marconi / Karl Ferdinand Braun •
1910. Johannes Diderik van der Waals •
1911. Wilhelm Wien •
1912. Nils Gustaf Dalén •
1913. Heike Kamerlingh Onnes •
1914. Max von Laue •
1915. William Henry Bragg / William Lawrence Bragg •
1917. Charles Glover Barkla •
1918. Max Planck •
1919. Johannes Stark •
1920. Charles Édouard Guillaume •
1921. Albert Einstein •
1922. Niels Bohr •
1923. Robert Andrews Millikan •
1924. Manne Siegbahn •
1925. James Franck / Gustav Hertz
|
|---|
| | 1926. – 1950. |
1926. Jean Baptiste Perrin •
1927. Arthur Holly Compton / Charles Thomson Rees Wilson •
1928. Owen Willans Richardson •
1929. Louis de Broglie •
1930. Čandrasekara Venkata Raman •
1932. Werner Heisenberg •
1933. Erwin Schrödinger / Paul Dirac •
1935. James Chadwick •
1936. Victor Franz Hess / Carl David Anderson •
1937. Clinton Joseph Davisson / George Paget Thomson •
1938. Enrico Fermi •
1939. Ernest Orlando Lawrence •
1943. Otto Stern •
1944. Isidor Isaac Rabi •
1945. Wolfgang Pauli •
1946. Percy Williams Bridgman •
1947. Edward Victor Appleton •
1948. Patrick Blackett •
1949. Hideki Yukawa •
1950. Cecil Frank Powell
|
|---|
| | 1951. – 1975. |
1951. John Douglas Cockcroft / Ernest Walton •
1952. Felix Bloch / Edward Mills Purcell •
1953. Frits Zernike •
1954. Max Born / Walther Bothe •
1955. Willis Lamb / Polykarp Kusch •
1956. William Shockley / John Bardeen / Walter Houser Brattain •
1957. Lǐ Zhèngdào / Yáng Zhènníng •
1958. Pavel Čerenkov / Ilja Frank / Igor Tam •
1959. Emilio Segrè / Owen Chamberlain •
1960. Donald A. Glaser •
1961. Robert Hofstadter / Rudolf Mössbauer •
1962. Lev Landau •
1963. Eugene Wigner / Maria Goeppert-Mayer / J. Hans D. Jensen •
1964. Charles H. Townes / Nikolaj Basov / Aleksandar Prohorov •
1965. Shin'ichirō Tomonaga / Julian Schwinger / Richard Feynman •
1966. Alfred Kastler •
1967. Hans Bethe •
1968. Luis Walter Alvarez •
1969. Murray Gell-Mann •
1970. Hannes Alfvén / Louis Néel •
1971. Dennis Gabor •
1972. John Bardeen / Leon Neil Cooper / John Robert Schrieffer •
1973. Reona Esaki / Ivar Giaever / Brian Josephsonson •
1974. Martin Ryle / Antony Hewish •
1975. Aage Niels Bohr / Ben Roy Mottelson / James Rainwater
|
|---|
| | 1976. – 2000. |
1976. Burton Richter / Samuel C. C. Ting •
1977. Philip Warren Anderson / Nevill Francis Mott / John Hasbrouck van Vleck •
1978. Pjotr Kapica / Arno Allan Penzias / Robert Woodrow Wilson •
1979. Sheldon Lee Glashow / Abdus Salam / Steven Weinberg •
1980. James Cronin / Val Logsdon Fitch •
1981. Nicolaas Bloembergen / Arthur Leonard Schawlow / Kai Siegbahn •
1982. Kenneth G. Wilson •
1983. Subramanijan Čandrasekar / William Alfred Fowler •
1984. Carlo Rubbia / Simon van der Meer •
1985. Klaus von Klitzing •
1986. Ernst Ruska / Gerd Binnig / Heinrich Rohrer •
1987. Georg Bednorz / Karl Alexander Müller •
1988. Leon M. Lederman / Melvin Schwartz / Jack Steinberger •
1989. Norman Foster Ramsey Jr. / Hans Georg Dehmelt / Wolfgang Paul •
1990. Jerome Isaac Friedman / Henry Way Kendall / Richard E. Taylor •
1991. Pierre-Gilles de Gennes •
1992. Georges Charpak •
1993. Russell Alan Hulse / Joseph Hooton Taylor Jr. •
1994. Bertram Brockhouse / Clifford Shull •
1995. Martin Lewis Perl / Frederick Reines •
1996. David Morris Lee / Douglas Osheroff / Robert Coleman Richardson •
1997. Steven Chu / Claude Cohen-Tannoudji / William Daniel Phillips •
1998. Robert B. Laughlin / Horst Ludwig Störmer / Daniel C. Tsui •
1999. Gerardus 't Hooft / Martinus J. G. Veltman •
2000. Žores Alfjorov / Herbert Kroemer / Jack Kilby
|
|---|
| | 2001. – 2019. |
2001. Eric Allin Cornell / Wolfgang Ketterle / Carl Wieman •
2002. Raymond Davis Jr. / Masatoshi Koshiba / Riccardo Giacconi •
2003. Aleksej Abrikosov / Vitalij Ginzburg / Anthony James Leggett •
2004. David Gross / Hugh David Politzer / Frank Wilczek •
2005. Theodor W. Hänsch / John L. Hall / Roy J. Glauber •
2006. John C. Mather / George Smoot •
2007. Albert Fert / Peter Grünberg •
2008. Yōichirō Nambu / Makoto Kobayashi / Toshihide Masukawa •
2009. Charles K. Kao / Willard Boyle / George E. Smith •
2010. Andre Geim / Konstantin Novoselov •
2011. Saul Perlmutter / Adam Riess / Brian Schmidt •
2012. David J. Wineland / Serge Haroche •
2013. François Englert / Peter Higgs •
2014. Isamu Akasaki / Hiroshi Amano / Shūji Nakamura •
2015. Takaaki Kajita / Arthur B. McDonald •
2016. David J. Thouless / Duncan Haldane / John M. Kosterlitz •
2017. Rainer Weiss / Kip Thorne / Barry Barish •
2018. Arthur Ashkin / Gérard Mourou / Donna Strickland
|
|---|
|
e Fi b ypl 98 ak ne7 e:UZu0eTWCc P9 Nn ZzVitA Y9Ff s9